Društveni pokreti iz druge polovice 20. stoljeća značajno su odredili sadržaj i oblik sadašnjeg svijeta. Jedan od mnogih pokreta za ljudska prava je i feminizam koji je začet još u 19. stoljeću, a svoje prve prave uspjehe zabilježio je u 20. stoljeću. Mnoge su žene dobile pravo glasa, pravo na rad, pravo na vlasništvo, reproduktivna prava i pravo na obrazovanje.
Žene su brojem u većini na svim kontinentima osim Azije, ali po pravima su manjina na cijeloj planeti. Od privilegiranih i bogatih do obespravljenih i siromašnih, bijele, žute ili crne, pripadnice bilo koje nacije ili vjere, žene još uvijek nisu postigle jednakost s muškarcima i po tome pripadaju manjini.
Danas nam zvuči nezamislivo da su Švicarska i Lihtenštajn uveli pravo glasa za žene tek 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. U tim bogatim europskim državama ekonomski stupanj razvoja nije automatski garantirao i naprednu društvenu svijest muškaraca koji su odlučivali o pravima žena. Štoviše, u Švicarskoj je to pitanje bilo tema referenduma, široko prihvaćenog najboljeg oblika demokratskog odlučivanja. Pa ipak, 1959. godine 67% švicarskih muškaraca bilo je protiv prava glasa za žene. Švicarska je na saveznoj razini uvela pravo glasa za žene 1971. godine. Ipak, kanton Appenzell Innerrhoden je to učinio tek 1991. godine nakon brojnih pritisaka sa savezne razine.
Primjer Švicarske govori nam o tome da su patrijarhalni obrasci duboko ukorijenjeni. Postoje tisućama godina i nerealno je očekivati da će jednostavno i sami od sebe nestati u kratkom periodu. Nisu jedino muškarci žrtve predrasuda. I same žene često vjeruju da su sadašnja rješenja jedina moguća i da su dobra i za žene i za društvo.
Mnoge žene danas se ne smatraju feministkinjama. Neke se čak i protive idejama ravnopravnosti muškaraca i žena. Ipak, kada javno iznose svoje stavove trebale bi biti svjesne da su se upravo feministkinje izborile za to, za tu mogućnost da i njihove oponentice danas mogu javno izgovarati što misle o ženskom pitanju.
Feminizam, pokret za jednakost žena i muškaraca ni danas nema široku podršku javnosti. Zaslugom masovnih medija, koliko nas tu riječ izjednačavamo sa agresivnim aktivizmom mrziteljica muškog roda? A koliko nas misli da bi i muškarci trebali biti feministi i tražiti jednakost u društvu za sve? Prvo pitanje u sebi sadrži predrasudu, a drugo pitanje cilj i ideal kojem bi trebali težiti slobodni pojedinci i društva. To se nikako ne bi trebalo odnositi samo na ovu specifičnu nejednakost. Naši se stavovi najčešće nalaze u spektru između ova dva odgovora na pitanje što je feminizam.
Udruga Bez granica će kroz ovu izložbu pokušati sagledati dio pitanja vezanih uz ravnopravnost spolova, a koja postoje i danas. Potrebno je osvijestiti neravnopravne pozicije, tisućljetne predrasude i našu ulogu u tome. Hrvatska nije Švicarska, nismo Saudijska Arabija, a nismo ni Švedska. Često se kao društvo dijelimo po osnovi svjetonazora. Teško prihvaćamo različite i drukčija mišljenja. A budućnost nam je određena sadašnjošću, vlastitim izborima i djelima.
Naši belgijski partneri, arhiv Mundaneum iz Monsa prikazat će nam dio svog fundusa koji tematizira feminizam. Ove vrijedne povijesne dokumente prva je prikupila je Léonie La Fontaine (1857-1949). Léonie je bila jedna od prvih feministica i aktivna članica Belgijske lige za ženska prava. Njen brat je bio Henri La Fontaine, jedan od dvojice osnivača ovog arhiva i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1913. godine. Arhivistkinja Stéphanie Manfroid odabrala je i pripremila zanimljive plakate iz njihove zbirke.
Pojmovnik
Mizoginist je osoba koja mrzi ili podcjenjivački gleda na žene. Izraz „mizoginija” općenito se odnosi na stavove i ponašanja koji degradiraju, vrijeđaju ili zlostavljaju žene na temelju njihovog spola. Primjeri mizoginije su tretiranje žena kao moralno ili intelektualno inferiornije od muškaraca, dopuštanje zlostavljanja žena ili odnošenje prema ženama koristeći jezik mržnje ili zlostavljanja.
Mizandrist je osoba koja mrzi ili pezire muškarce i/ili dječake. Riječ je sastavljena od starogrčkih riječi misos (μῖσος, „mržnja“) i anēr, andros (ἀνήρ, ἀνδρός; „čovjek“). Mizandrija se može usporediti i mizantropijom, koja označava općenitu mržnju prema ljudima. Suprotnost mizandrije je mizoginija (mržnja prema ženama ili djevojčicama). Manifestira se kroz redikulizaciju muškog spola putem reklama i sitcoma te kroz desenzitivizaciju društva na patnju i bol muškaraca.
Feminist je osoba koja se zalaže za unaprjeđenje položaja ženâ uklanjanjem spolne dominacije i diskriminacije (seksizma) i promicanjem rodne jednakosti u svim područjima života. Feminizam započinje s prosvjetiteljstvom, modernom demokracijom i liberalizmom te s promjenljivim intenzitetom, taktičkim oblicima i temama javnoga djelovanja traje do danas.
